MILAN BALABAN, ro|en 03.07.1981. godine u Banja Luci, trenutno `ivi u Lakta{ima. Osnovnu {kolu zavr{io u Banja Luci i Lakta{ima. Zavr{io Srednju poljoprivrednu {kolu u Banja Luci 2000. godine. Upisao Filozofski fakultet, odsjek istorija 2001. godine. Student tre}e godine.

 

MITOVI O PORIJEKLU NARODA

U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Prva stvar koja se primjeti kod mitova o samom postanku naroda u BiH je njihova isklju~ivost po{to mitovi jednih isklju~uju mitove drugih. Osnovni zadatak tih mitova je da doka`u temeljno pravo jedne etni~ke zajednice na odre|enu teritoriju, pri ~emu se pori~e pravo drugih etni~kih zajednica na tu teritoriju. U njima se najbolje vidi sklonost ka iskrivljenim, romanti~arskim interpretacijama istorije. Ukratko pojednostavljeni mitovi o porijeklu naroda u Bosni i Hercegovini se sastoje od toga da Srbi pori~u postojanje Bo{nja~ke nacije, smatraju}i je vje{ta~kom tvorevinom, a donekle se to odnosi i na Hrvate u BiH. Za njih su to samo islamizovani i pokatoli~eni Srbi, koji su zbog materijalnih, ili nekih "drugih" "niskih" pobuda napustli vjeru praotaca, a time i srpsku etni~ku cjelinu.

Za Hrvate Bosna je stoljetna katoli~ka, tj. hrvatska zemlja, po{to se katoli~anstvo poistovje}uje sa hrvatstvom, sa srednjevjekovnim katoli~kim bosanskin kraljevima i plemstvom. Bo{njaci su samo islamizovani Hrvati, "hrvatsko cvije}e", a taj mit je do najnovijeg vremena evoluirao do svoje negacije. Srbi su  u ve}oj mjeri samo doseljeni pravoslavni Vlasi, kojima je srpska propaganda dala srpski nacionalni identitet, i popravoslavljeni katolici.

Kao odgovor na takve mitove Srba i Hrvata, koji im pori~u i pravo na postojanje kao posebnog naroda, javlja se bo{nja~ki protumit, koji te`i da istakne kontinuitet srednjovjekovne bosanske dr`ave, osmanskog perioda i savremene BiH. Uporedo s tim, i mit o kontinuitetu bosanskog, odnosno bo{nja~kog naroda. Marginaliziraju se Srbi i Hrvati, odnosno potpuno se pori~e izvornost srpske i hrvatske komponente u BiH, po{to su to samo doseljenici, ili jo{ radikalnije samo Bo{njaci pravoslavne i katoli~ke vjeroispovjesti, kojima ja politi~ka i vjerska propaganda, dala srpski, odnosno hrvatski identitet.

U srpskim mitologizatorskim predstavama o porijeklu naroda u BiH , centralno mjesto zauzima negiranje postojanja bo{nja~ke nacije i u mnogo manjoj mjeri postojanja hrvatske etni~ke komponente u BiH. Uporedo s tim poku{ava se dokazati kako je Bosna vjekovna srpska zemlja, koja je naseljena samo Srbima. Potvrde tih mitova su se tra`ile u jeziku kojim se govori u Bosni. Vuk Karad`i} je u skladu sa idejom koja je preovladavala u XIX vjeku problem nacionalnog identiteta sveo na jezi~ki. [tokavsko narje~je je proglasio "naj~i{}im srpskim jezikom", a od toga su polazili i drugi nau~nici i ubrajali Bosnu u srpske zemlje. No za razliku od npr. Francuske ili Njema~ke ujedinjuju}i faktor nije bio jezik ve} religija. Poku{aj da se preko jezi~kog identiteta doka`e srpska bit Bosne nastavljali su se sve do dana{njih dana. U "Slovu o Srpskom jeziku", objavljenom 1998, se ponavljaju stare tvrdnje o Srbima sve tri vjeroispovjesti, koje govore {tokavskim narje~jem. Bo{njaci se progla{avaju vje{ta~kom tvorevinom kojoj je prvo austrougarski ministar finansija Benjamin Kalaj udahnuo `ivot a komunisti ih za vrijeme druge Jugoslavije proglasili narodom, da bi oni svoje sada{nje ime dobili tek poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hrvati u BiH se smatraju samo etni~kim katoli~kim Srbima kojima je propaganda katoli~ke crkve u XIX vjeku dala hrvatski etni~ki identitet. Da bi se naglasilo kako je Bosna srpska zemlja, naseljena Srbima navode se razli~iti dokazi. Upotrebljava se Ajnhardov podatak iz 822. god. kako je Ljudevit Posavski pobjegao Srbima koji dr`e veliki dio Dalmacije1. Tako|e se navodi i Porfirogenitov podatak o Bosni kao srpskoj zemlji, odvojen od ostale Srbije samo rijekom Drinom2. U prilog mitu o Bosni kao zemlji naseljenoj Srbima navode se i povelje bana Matije Ninoslava Dubrov~anima,  u kojima stanovnike Bosne naziva Srbima3. S tim i drugim "dokazima", nagla{ava se srpsko etni~ko porijeklo stanovni{tva Bosne, kojima je samo islamizacija i kroatizacija dala dana{nji identitet.

Uzroci islamizacije se krajnje pojednostavljuju, i svode samo na materijalne ili neke druge "niske" pobude, ~ime se nagla{ava otpadni{tvo islamizovanih sunarodnjaka i njihovu navodnu mr`nju prema onima koji su kao "bolji" od njih istrajali u vjeri praotaca. Uop{te se ne vodi ra~una o uticaju dervi{kih redova i vjerskog sinkretizma u {irenju islama, kao ni slaba organizacija pravoslavne crkve, koja je tome pogodovala. Zanemaruju se konverzije pripadnika Crkve bosanske i katoli~ke crkve na islam. Nagla{avaju se negativne, "isto~nja~ke" karakterne osobine koje je ona navodno donijela u zdravu srpsku etni~ku sredinu4 .

Hrvati u BiH se smatraju samo kroatizovanim katoli~kim Srbima kojima je u XIX i po~etkom XX vjeka, propagandom dat hrvatski identitet. Pri tom se naga{ava kako su se mnogi od njih deklarisali kao Srbi (primjer katoli~kih Srba iz Dubrovnika, Medo Puci}, Matija Ban, itd.) ili su  kao fra. Grga Marti} prvo bili eksponenti srpske nacionalne ideje, da bi kasnije postali zagovornici hrvatstva u BiH5. Iako se po tim mitovima svi pravoslavci smatraju Srbima, to isto ne vrijedi za katolike, po{to se oni navodno sve do samog po~etka XX vjeka ne smatraju Hrvatima ve} "Latinima" ili "Katolicima".

 

 

Hrvatske mitologizatorske predstave o porijeklu naroda u BiH, kre}u od postavke da je Bosna stoljetna katoli~ka, tj. hrvatska zemlja. To preno{enje savremenih gledi{ta u pro{lost gdje se katolici poistovje}uju sa Hrvatima, bez obzira na to {to se katolici u Bosni jo{ u XIX vjeku nisu nazivali Hrvatima je nategnuto sa same metodolo{ke ta~ke gledi{ta. Kao argumenti za to su se navodili srednjevjekovni ikavski zapisi i natpisi, pa po{to ikavicom pi{u samo Hrvati, onda iz toga slijedi logi~an zaklju~ak da Bosnu naseljavaju Hrvati. Tako|e se prisvaja i banska titula koju su od bana Bori}a pa do Tvrtka I nosili bosanski vladari. Po{to je to autenti~na hrvatska vladarska titula6, tako|e slijedi logi~ni zaklju~ak da  Bosnu naseljavaju Hrvati. Pri tom se prelazi preko tog da je ban Bori} bio ugarski vazal, porijeklom iz Slavonije, koga su Ma|ari postavili, pa mu vjerovatno i dali tu titulu. U tim mitovima se obi~no tvrdi da su bosanski vladari i plemstvo bili katolici, i opet se vr{i poistovje}ivanje katolika i Hrvata. Za ve}inu plemstva se to sigurno ne mo`e tvrditi, po{to je upravo plemstvo bilo najve}i za{titnik Crkve bosanske koja nije zahtijevala zemlji{ne posjede i prihode, za razliku od katoli~ke crkve. Istinski nesumnjivi katolicizam vladara Bosne je tako|e te{ko dokazati, po{to su se oni pona{ali u skladu sa politi~kim prilikama, kako su se jedino i mogli pona{ati u vjerski podjeljenoj zemlji.

Hrvatski mit o Bo{njacima je tokom vremena evoluirao od teze Ante Star~evi}a iz XIX vjeka o Bo{njacima kao Hrvatima islamske vjere7, do svoje negacije krajem XX vjeka. Tek tada je potpuno napu{tena i Bo{njacima priznat status posebne nacije, mada su i oni sami u nekim periodima, konkretno tokom II sv. rata, prihvatali hrvatski etni~ki identitet8 .

Srbi se u hrvatskim mitovima smatraju samo potomcima srbiziranih pravoslavnih Vlaha, i popravoslavljenih Hrvata, ili doseljenicima za vrijeme turske vladavine. Pri tome se uvjek govori o Vlasima kao etni~kom elementu, a ne o stanovni{tvu sa vla{kim ststusom, kako se taj problem ina~e posmatra u srpskoj istoriskoj nauci. Neki autori, poput Dominika Mandi}a ~ak navode od koga navodno poti~u dana{nji Srbi u BiH9:

32-35% od pravoslavnih Hrvata

50-52% od neslovenskih Vlaha

6-7% od posrbljenih Bugara, Grka, Albanaca i Jermena

8-10% pravih etni~kih Srba koji su do{li za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i dve Jugoslavije.

Tvrdi se kako su ih Turci naselili u tzv. "Tursku Hrvatsku" izme}u Une i Vrbasa u periodu od 1528. i pada Jajca i1592. i pada Biha}a, kada je tamo{nji katoli~ki, tj. hrvatski `ivalj istrebljen i protjeran10. Uop{te se ne uzima u obzir da je jo{ Ajnhard 822.god, zapisao da je Ljudevit Posavski pobjegao Srbima koji dr`e veliki dio Dalmacije11. Pretpostavlj se da je pobjegao preko rjeke Save u oblast u slivu rjeke Vrbas, {to svjedo~i o ra{irenosti srpskog imena na tim prostorima jo{ u IX vjeku. Mitizira se navodni "masovni" prelazak katolika na pravoslavlje, a time u krajnjoj liniji i njihovu srbizaciju, u isto~noj Hercegovini i sjeveroisto~noj Bosni12. Time i islamizacijom se oba{njava pad katoli~kog stanovni{tva od navodne apsolutne ve}ine, ~ak 85%13 prije Turskog osvajanja, do samo 25 000 poslije Be~kog rata (1683-1689).

Stabilan porast katoli~kog odnosno Hrvatskog stanovni{tva se bilje`i tek poslije Austro-Ugarske okupacije Bosne 1878 god.

 

 

Bo{nja~ki mitovi o porijeklu naroda u BiH, su se prete`no javljali kao odgovor na mitove Srba i Hrvata, koji su im poricali pravo na postojanje kao posebnog naroda. Njihovi mitovi su te`ili da istaknu kontinuitet srednjovjekovne bosanske dr`ave, osmanskog perioda i savremene BiH,  i uporedo s tim kontinuitet bosanskog, odnosno Bo{nja~kog naroda.  Ti mitovi su evoluirali tokom vremena. Formulacija Safvet-bega Ba{agi}a koji je nau~no zaokru`io tezu o masovnom bogumilskom prihvatanju islama14 , i dana{njim bo{njacima kao potomcima tih bogumila se i danas mo`e na}i. Iako je utvr|eno po turskim popisima iz XV i XVI vjeka da nikakvog masovnog prelaska na islam nije bilo i da se stepen islamizacije pove}ava kroz XVI vjek, i danas se mogu na}i manje ili vi{e prera|ene verzije tih mitova. Iz njih se izvla~i da su dana{nji Srbi i Hrvati u BiH samo doseljenici u XVIII i XIX vjeku i da je bogumilsko, a kasnije muslimansko stanovni{tvo bilo u apsolutnoj ve}ini od predturskog vremena do 1850 god. Kao pobijaju}i faktor ovog mita, stoji ~injenica da je Crkva bosanske bila u op{tem povla~enju i propadanju i prije turskog osvajanja 1463 god. 15. Njena organizacija  je bila razbijena tokom progona koje je vr{io kralj Stefan Toma{ (1443-1461) i broj njenih vjernika se drasti~no smanjio u korist katoli~ke, i u manjoj mjeri pravoslavne crkve. Vjerovatno je u kasnijem procesu islamizacije obuhva}en najve}i dio preostalih vjernika Crkve bosanske, ali su isto tako tim procesom obuhva}eni vjernici druge dvije kongregacije. Ve}inu Hrvata i Srba u BiH ti mitovi su tretirali samo kao doseljenike u nekoliko zadnjih vjekova, ali se u novijim mitivima oni jo{ vi{e marginaliziraju i svode samo na Bo{njake katoli~ke i pravoslavne vjere, kojima je propaganda njihovih crkava dala hrvatski odnosno srpski identitet16. Bo{njaci su progla{avani temeljnim i jedinim pravim etnosom u Bosni, dok su Srbi i Hrvati samo doseljeni uljezi ili otpadnici od jedinog pravog puta bo{nja{tva. Ovi mitovi ignoriraju ra{irenost Srpskog i Hrvatskog imena u Bosni jo{ u ranom srednjem vjeku. Ajnhard je 822.god. spominjao Srbe na podru~ju dana{nje Bosne, isto tako i   vizantijski car Konstantin Porfirogenit koji je Bosnu ubrajao u srpske zemlje. Postoje ~ak nedvosmislano jasne povelje bosanskog bana Matije Ninoslava koji stanovnike Bosne naziva Srbima17.

Bo{njaci su  u tim novijim mitovima predstavljeni kao radikalno razli~iti od ostalih naroda u Bosni, sa starijim i temeljnijim vezama sa Bosnom od drugih. Da se doka`e ta ogromna razili~itost, autori tih mitologiziranih predstava istorije polaze od razli~itih hipoteza. Jedni uzimaju neko zasebno slovensko pleme "Bosna"18, a drugi idu jo{ dalje, pa korijene Bo{njaka tra`e jo{ u Ilirima19.

Zagovornicima mita o zasebnom slovenskom plemenu o~igledno ne smeta {to o tom plemenu ne postoji nikakav trag u izvorima, ni pisanim, ni materijalnim, tako da se cijela teza svodi na nivo {pekulacija i apstrakcija. Iz tog posebnog polo`aja tog plemena, dolazi onda i do primanja posebne forme hri{}anstva, bogumilstva, a preko njega poslije pada Bosne 1463. god., i do kolektivnog narodnog primanja islama. I uz sve to pripadnici tog plemena se nisu skoro nimalo mije{ali sa okolinim narodima, i ~uvali su svoju posebnost kroz vjekove20.

To bi se mo`da i moglo i prihvatiti da je to "posebno" pleme  `ivjelo na nekom ostrvu a ne na Balkanu gdje se neprekidnim migracijama stalno mijenja struktura stanovni{tva .

Ono {to jo{ upada u o~i, kod tih mitologizatora je to {to oni skoro uop{te ne dopu{taju mogu}nost u~estvovanja islamiziranih Srba i Hrvata u genezi dana{njih Bo{njaka. Tako|e se ne uzimaju u obzir migracije muslimanskog stanovni{tva iz podru~ja sa kojih se povla~ila Osmanska dr`ava, i njihov udio u postanku Bo{njaka.

Iste zamjerke se mogu uputiti i zagovornicima "Ilirske" teze, i jo{ radikalnije, jer gdje su to Ilirski tragovi u dana{njim Bo{njacima?

Od ranog srednjeg vjeka govore slovenskim jezikom, koji se neznatno razlikuje od jezika Srba i Hrvata, od kojih su toliko radikalno razli~iti. I antropolo{ki gledano stanovnici Bosne su stra{no sli~ni i da su im preci bili Iliri, ili neko drugi, ili da nije bilo nikakvih mje{anja me|u narodima, kao {to zagovornici tih mitova poku{avaju da doka`u, razlike bi morale da budu puno, puno ve}e.

 

U zaklju~ku o mitovima o porijeklu naroda u BiH, se mo`e re}i da svi ti mitovi poku{avaju da doka`u nedokazivo. Tj. da su samo oni izvorni stanovnici Bosne, da su druga dva naroda ili uljezi ili otpadni~ki djelovi sopstvenog naroda. Takve iskrivljene romanti~arske verzije istorije se onda zloupotrebljavaju u politi~ke svrhe i na kraju dovedu do doga|aja kao {to je bio rat 1992-1995. god. Sve dok mitologizacije istorije budu imale prednost nad racionalnim tuma~enjem, dijalogom i konsenzusom, takvi doga|aji }e biti mogu}i i izvjesni.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

LITERATURA

 

Grupa autora "Historijski mitovi na Balkanu" zbornik radova, Institut za istoriju, Sarajevo 2003.

Ali~i} S. Ahmed "Pokret za autonomiju Bosne od 1831 do1832", Orijentalni Institut, Sarajevo 1996.

Andri} Ivo "Razvoj duhovnog `ivota u Bosni pod uticajem Turske vladavine", Prosveta, Beograd, 1995.

Babi} Anto "Iz istorije srednjevjekovne Bosne" Svjetlost, Sarajevo 1972.

Ekme~i} Milorad "Srbi na istorijskom raskr{}u" Srpska kwi`evna zadruga, Beograd 1999.

Ekme~i} Milorad "Stvarawe Jugoslavije 1790-1918" I-II Prosveta, Beograd 1989.

Mandi} Dominik "Hrvati i Srbi dva stara razli~ita naroda " Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1990.

]orovi} Vladimir "Historija Bosne" 1940, reprint izdawe Glas Srpski Banja Luka, 1999.

]orovi} Vladimir "Istorija Srba " reprint izdawe Zograf Ni{, 2001.

[ipovac Tomislav "Ukleti krug bosanskih poturica" Bijeljina, 1997.

 

 



1 Anales Regni Frankorum, navedeno iz Ante Babi} "Iz istorije srednjevjekovne Bosne" str. 57. Svjetlost Sarajevo 1972. god

2 De Administrando Imperio 32.gl. str. 160, navedeno iz Vladimir ]orovi} "Historija Bosne" str. 143. 1940.god reprint izdawe Glas Srpski Bawa Luka 1999. god.

3 Vladimir ]orovi} "Historija Bosne " str. 204-205.

4 Dragomir Proki} "Muslimani u Bosni i Hercegovini" navedeno iz  Milorad Ekme~i} "Srbi na istorijskom raskr{}u"Srpska kwi`evna zadruga, Beograd 1999.

5 M. Ekme~i} "Stvarawe Jugoslavije 1790-1918 II str. 321., Prosveta Beograd 1989.

6  Dominik Mandi} "Hrvati i Srbi dva stara razli~ita naroda" str. 106.  Matica Hrvatska, Zagreb 1990.

7 Ante Star~evi} "Pasmina Slavenoserbska po Hervgatskoj" navedeno iz Milorad Ekme~i} "Srbi na istorijskom raskr{}u" str. 191.

8 Milorad Ekme~i} "Srbi na istorijskom raskr{}u" str. 403.

9 Dominik Mandi} "Hrvati i Srbi dva stara razli~ita naroda" srt. 210.

10 D. Mandi} "Hrvati i Srbi ...." str. 206.

11 Anales Regni Frankorum, navedeno iz Ante Babi} "Iz istorije srednjevjekovne Bosne" str. 57. Svjetlost Sarajevo 1972.

12 D. Mandi} " Hrvati i Srbi.." str. 205.

13  D. Mandi} "Hrvati i Srbi..." str. 112.

14 Safvet-beg Ba{agi} "Kratka uputa u pro{lost Bosne" navedeno iz M. Ekme~i} "Srbi na istorijskom raskr{}u" str. 145.

15 Ante Babi} "Iz istorije srednjevjekovne Bosne" str.293.

16 Ahmed S. Ali~i} "Pokret za autonomiju Bosne od 1831 do 1832 "str. 355, 366. Orjentalni Institut u Sarajevu, posebna izdanja 1996.

17 Vladimir ]orovi} "Historija Bosne" str.204-205. , 1940, reprint izdanje Banja Luka, Glas Srpski, 1999.

18 Mustafa Imamovi} "Historija Bo{njaka" navedeno iz zbornika radova "Historijski mitovi na Balkanu" str. 88. Sarajevo 2003.

19 Enver Imamovi} "Korijeni Bosne i bosanstva" navedeno iz zbornika radova "Historijski mitovi na Balkanu" str. 96.

20 Mustafa Imamovi} "Historija Bo{njaka" navedeno iz zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu" str. 92.